Njegovo polje djelovanja su infografike, mape, historijske rekonstrukcije, srednjovjekovna, osmanska i austrougarska arhitektura Bosne i Hercegovine. Emir Isović, kroz svoje ilustracije, piše i crta o BiH, njenoj kulturi i kulturnom i prirodnom naslijeđu. Studirao je englesku književnost, a kulturološke studije kompletirao na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Učestvovao je i izlagao na raznim skupovima o kulturnom naslijeđu od Ulma u Njemačkoj, do Sofije u Bugarskoj. Emirov bogato ilustrirani „Vodič kroz Sarajevo“, pokazuje njegove standarde koji su na razini onih svjetskih. Napravio je i prvu kartu svijeta na bosanskom jeziku i štošta drugo, a našao je i selo Bošnjakovo u Rusiji te ga označio kao grad. Uradio je i infografički vodič kroz Bosansko kraljevstvo koji ukrašava zidove generacija djevojčica i dječaka, a ove godine je objavio svoje, dosad, najveće djelo: Grafičku novelu Zeleno busenje, prema djelu Edhema Mulabdića i za nju osvojio Nagradu za očuvanje i valorizaciju književnog naslijeđa BiH, na Sajmu knjige u Sarajevu. -U šestom stoljeću prije nove ere ljudi su imali puno više vremena za razmišljanje, definicija homosapiensa je čovjek koji razmišlja. Znači staneš i razmišljaš in onda otkriješ smrt. Tako smo otkrili smrt, a do tada se nije znalo. Mnoge životnije koje gledamo danas, pas prolazi pored drugog mrtvog, ali on ne razumije da će i on umrijeti. Oni još nisu otkrili smrt. Mi smo otkrili i budućnost, ali sve smo to otkrili razmišljanjem. Nakon tog 6. stoljeća sve se ubrzava i dođeš do jedne tačke kada ne razmišljaš o budućnosti, kada smo se toliko zagušili informacijama da nam je ona dovoljna za sve. Postoji ta teror menadžment teorija u objašnjavanju psiholoških procesa koja kaže da mi sve što radimo i dobro, i loše, i destruktivne, i konstruktivne stvari, sve to radimo da bismo zaboravili na smrt. Shvatili smo da ne možemo pobijediti smrt, ali želimo da zaboravimo misao o smrti. I onda neko gleda fudbal, neko ide u kladionicu, neko čita knjige, ali sve je to odgoda misli od straha od smrti. Međutim sad imamo toliko distrakcija da ti više ne pomišljaš ni na šta, toliko ti je dobro da se opustiš, objašnjava Isović.